Vrijeme je žetve i mnogi naši poljoprivredni proizvođači ne znaju ili ne žele znati što učiniti sa ostacima nakon žetve, te stoga pribjegavaju, njima najjednostavnijoj metodi, spaljivanja slame i strništa. Spaljivanje biljnih ostataka na poljoprivrednim površinama može dovesti do ugrožavanja i uništavanja drugih ratarskih kultura,voćnjaka, trajnih nasada, šume i prometnica vatrom, dimom i vrućim zrakom.
Stoga, molimo poljoprivredne proizvođače – ratare da ne pribjegavaju paljenju slame i strništa jer postoji mnogo razloga zbog kojih to nije dobro i poželjno činiti, a neki od njih su (promatrajući s aspekta agronomije): uništavanje mikroflore i faune u dijelu oraničnog sloja i gubitak potencijalne organske mase.
“Živo tlo je osnovica poljoprivredne proizvodnje“. Ključ uspjeha svakog dobrog poljoprivrednog gospodarstva jeste brižljivo gospodarenje tlom. Danas u konvencionalnoj poljoprivredi koriste se različita sredstva kao što su: pesticidi, mineralna gnojiva, hormoni i sl. koji narušavaju stanje tla, stoga ne treba tlo devastirati još i spaljivanjem ostataka nakon žetve usjeva.
Ostatke nakon žetve preporučamo vratiti u tlo i iz razloga što se danas u tlo vraćaju vrlo male količine organske materije poput zrelog stajnjaka. Imajući u vidu da je odnos slame i zrna (prinosa) uglavnom 1:1, spaljivanje slame i strništa čisti je gubitak. Očito je da spaljivanjem činimo dugoročnu i nepovratnu ekološku štetu tlu i okolišu.
M I N I S T A R
Mato Brkić
